WEEKend4You
Sredinom travnja još može iznanaditi hladno vrijeme i zubato sunce... No, to nas nebi trebalo smetati jer imamo tako lijepih mjesta za posjetiti na samo nekoliko minuta vožnje od kuće ... pa i tramvajem :-)
Park Maksimir izvorno je nastao na rubnim dijelovima Zagreba krajem 18. i u prvoj polovicci 19. stoljeća. U vrijeme nastanka park Maksimir bio je najsuvremeniji, najelitniji i najpopularniji zahvat na području grada i znatno šire. Danas on predstavlja prvorazredni antikni živi dio gradskog prostora kojem treba zadržati i sačuvati prestižno mjesto među europskim povijesnim znamenitostima suvremenim pristupom zaštiti i načinu korištenja.
I u takvom novom okruženju, park Maksimir predstavlja mjesto gdje su, usprkos njegovoj maloj površini od 316 hektara, utočište pronašle mnoge biljne i životinjske vrste.
Tako je u parku Maksimir zabilježeno više od stotinu vrsta ptica, od kojih se značajem ističu upravo ptice dupljašice. Zanimljiv je podatak da je u parku Maksimir, gustoća populacija crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius), vrste ugrožene u europskim razmjerima, jedna od največih u svijetu.
Zbog očuvanih stoljetnih hrastovih šuma njegova vrijednost za zaštitu ugroženih vrsta vezanih uz stare duplje je velika. Značajne su i druge vrste životinja vezane uz stare šume, poput vjeverica te nekih vrsta šišmiša, inače globalno ugrožene skupine životinja.
Park Maksimir je Zagrebu kao Bois de Boulogne Parizu, Tiergarten Berlinu ili Regents Park Londonu, stoga treba priznati njegove vrijednosti te ga na njemu primjeren način i upotrebljavati.
Osim šuma u parku Maksimir možemo naći livade, jezera i potoke, koji također predstavljaju važna staništa raznim biljkama i životinjama, te time doprinose njegovoj biološkoj raznolikosti.
U najvišim dijelovima parka Maksimir prostire se zajednica hrasta kitnjaka (Quercus petraea) i kestena (Castanea sativa), dok se na prijelazu zajednica lužnjaka i kitnjaka prostiru skupine hrasta lužnjaka, cera (Quercus cerris) i kitnjaka. Uz obični grab rastu još sremza (Prunus padus), lijeska (Corylus avellana) i drugo drveće. Sve te vrste, uključivši i bukvu (Fagus sylvatica) na višim položajima, bagrem (Robinia pseudaccacia) te mnoge druge vrste drveća i grmlja pridonose izuzetnoj raznolikosti maksimirskih šuma.
Osim domaćih vrsta drveća i grmlja u parku Maksimir je, u vrijeme stvaranja parka, posađeno više od tri stotine vrsta raznog bilja, dok su danas mnoge od njih nestale.
Crnogorica je u parku Maksimir zastupljena uvođenjem bijelog i crnog bora (Pinus sylvestris i Pinus nigra) u sklopu hrastovih šuma ili kao podignuta kultura smreke (Picea excelsa) u sklopu šume hrasta lužnjaka. Vrijedno je spomenuti i skupinu duglazije uz Vidikovac, dok se znatniji udio crnogorice uočava istočno od Švicarske kuće.
U prošlosti su u Maksimiru bile zasađene mnogobrojne vrste drveća i grmlja. Neke od vrsta poput afričke tamarike, američkog brijesta, engleske božikovine, libanonskog cedra, japanske kaline, sofore i kanadske šljive uspijevale su u parku Maksimir.
Svoj značaj bioraznolikosti daju i mnoge vrste prizemnog raslinja u šumama, zatim travnjačka te močvarna vegetacija. Mnoge među njima su i zakonom zaštićene i ugrožene vrste poput nekih proljetnica, mekolisne veprine (Ruscus hypoglossum), ljiljana zlatana (Lilium martagon), šumske sirištare (Gentiana asclepiadea) i drugih.
Park Maksimir obuhvaća granično područje južnih obronaka Medvednice i dolinske zaravni Save, pa su u njemu zastupljene šumske zajednice koje rastu na velikim površinama u okolnim brdskim i nizinskim predjelima sjeverne Hrvatske. Stoljećima je ovaj prostor obilovao hrastovom šumom, što je karakteristično za sjevernohrvatsko podneblje. Upravo u toj domaćoj flori leži i ljepota i stilska vrijednost parkovne vegetacije Maksimira.
U donjem, južnom dijelu parka Maksimir, dominantnu ulogu ima hrast lužnjak (Quercus robur), i to u sklopu šuma s običnim grabom (Carpinus betulus).
No comments:
Post a Comment